
BOLNIČKI OBJEKAT U OKVIRU KOMPLEKSA OPŠTE BOLNICE “Danilo I” NA CETINJU
Cetinje, Crna Gora
Međunarodni konkurs za idejno arhitektonsko rešenje bolničkog objekta u okviru kompleksa Opšte bolnice ’’Danilo I’’ na Cetinju
Raspisivač/Naručilac konkursa: Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Crne Gore
Spoljni saradnik: 3d model – Pavle Majstorović, mast.inž.arh.
Godina: 2024.
Specifičnost samog mesta i istorijski osvrt na staru bolnicu i njen značaj za šire područje uslovili su projektovanje novog bolničkog objekta u kontekstu tih vrednosti. Bez pretenzija da dominira okolinom, novi objekat teži uklapanju u istu u smislu negovanja i očuvanja zatečenih kulturnih i materijalnih tekovina i podržavanju postojećeg kontinuiteta prostora.
Jednostavnost nekadašnje bolnice zadržana je i na novoprojektovanom objektu kroz pravilnu i svedenu formu. Elementi koji se ponavljaju u utvrđenom i logičnom ritmu imaju za zadatak da na okolinu prenesu smirenost i jasnoću koja je i ranije definisala ovaj prostor. Dvovisinski lukovi na jednakim razmacima podsjećaju na nekadašnji centralni deo starog objekta koji je takođe bio zalučen, sada ponovo pristupačan i znatno otvoreniji prema pacijentima i posetiocima. Upravo ovi lukovi obuhvataju dve visine objekta i na taj način spoljna artikulacija forme simulira nekadašnju spratnost. Visinska podela objekta uklapa se u pravila Zlatnog preseka dodatno doprinoseći da novoizgrađeni objekat poštuje meru i time zadrži postojeći kontinuitet u prostoru. Zamisao nije da se pacijentima oduzme stari objekat, već upravo da se kroz savremen način njegovog preoblikovanja zadrži osećaj njegove prisutnosti i u ovom, novijem vremenu.
Na jugoistočnom delu objekta formiran je spoljni uvučeni natkriveni prostor i njegova funkcija je višenamenska – boravak na otvorenom zaštičenom prostoru prilikom čekanja pregleda, rasterećivanje gužve u objektu, boravak na otvorenom i u kišnim danima, osveženje pacijenata na spoljnim česmama i uopšte prijatniji i zdraviji ambijent kojem pacijenti i zaposleni mogu da pristupe.
Fasada novog bolničkog objekta i njena materijalizacija bila bi neizostavni deo celokupnog konteksta. Sećanje na nekadašnji bolnički objekat za sobom već dugi niz godina ostavlja kamen kao materijal na koji su ljudi navikli i koji prepoznaju kao svoj. Tako je i novi objekat zamišljen kao čvrsta struktura koja poštuje kontinuitet dugo građen i svojstven ovom prostoru. Novi veliki lukovi koji obuhvataju prizemlje i sprat bili bi u lokalnom kamenu koji bi asocirao na onaj nekadašnji i na onaj koji i danas može da se vidi u neposrednom okruženju. Novi, dodatni sprat takođe je zamišljen u kamenu, ali u ovom slučaju ravnom, glatkom domaćem kamenu koji bi simulirao savremeni razvoj i unapređenje. Kamena materijalizacija prelivala bi se i na kosi dvovodni krov u potpuno svedenom obliku i tako u ceo objekat unela nužnu dozu savremenosti kroz nove načine korišćenja dobro poznatih materijala.








